Novoosnovanom klubu odmah su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Leąnik, Cimermančić, Pleąe, Antolković, Beloąević, Jazbinąek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereą, Čonč i Reľek. Trener Građanskog Martin Bukovi nastavio je posao obavljati u Dinamu, kao i maser Franjo ®lof, nekadaąnji nogometaą Građanskog. Od igrača HA©K-a koji su nastavili karijeru u DINAMU, standardni članovi prve momčadi bili su prve godine Ratko Kacian, ®eljko Čajkovski, Svetozar Peričić i Drago Lojen. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog. Taj kontinuitet i tradiciju bivąih hrvatskih klubova - HA©K-a, čiji su djelatnici i igrači početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu Hrvatske, Građanskog kao najuspjeąnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teąkim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia. No nakon sedam godina, 14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i sluľbeno se vratio u Maksimir. U 101 godini osvojeno je 33 trofeja: 18 naslova drľavnih prvaka, 14 domaćih kupova te 1967. godine Kup velesajamskih gradova. Građanski je bio prvak ąest puta (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.), HA©K jednom, 1938., Croatia pet puta (1993.,1996., 1997., 1998. i 1999.), a Dinamo pet puta (1948., 1954., 1958., 1982., 2000. i 2003.). Četiri puta Croatia i deset puta Dinamo pobjeđivali su u Kupu, pri čemu je Croatia tri uzastopne sezone (1996. - 1998.) uzimala sve, i prvenstvo i Kup. Dvostruki "hat-trick" maksimirskih "modrih" sasvim sigurno neće dugo nadmaąiti nitko osim, moľda, njih samih...