Magyarul

Hrvatski

Iako je Dinamo kroz povijest pratila prava "vojska" navijača, prva organizirana skupina ljubitelja "plavih " pojavila se 1986. godine. Nekolicina najzagriženijih, najvjernijih navijača Dinama osnovala je tada, po uzoru na slične skupine u inozemstvu, skupinu Bad Blue Boys. Prema legendi, ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi... Po zagrebačkim kvartovima počele su "nicati" BBB podružnice, pa su se i na utakmicama počeli pojavljivati "autonomaški" transparenti (BBB Maksimir, BBB Travno, BBB Dugave, itd.) Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. "Upamtili" su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Putovali su bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu. Nije ih smetalo. Dinamo je bio i ostao - svetinja. Početak 90-tih donio je i organiziranje prvog Fan cluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima. Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine. Toga dana u Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na ispunjenom stadionu, provokacije gostujućih navijača, takozvanih "delija", počele su već uoči same utakmice. Kada su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i krenuli u obračun s manjom grupom običnih zagrebačkih "drukera", sjeverna tribina, na kojoj su bili smješteni Bad Blue Boysi - podivljala je. U trenutku, srušena je zaštitna ograda i navijači Dinama krenuli su u "pohod prema jugu". U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama. Mnogi su uhapšeni, premlaćeni i "obilježeni". U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde... Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnu slavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja.Do danas, maksimirskim tribinama prošli su naraštaji novih navijača. Međutim, Bad Blue Boysi bili su i ostali Dinamov dvanaesti igrač. Ne samo u Maksimiru, već i na tribinama stadiona diljem Europe. Ostali su, u pravom smislu, dio "legende o Dinamu".

BAD BLUE BOYS

ZAGREB

Početak navijanja za nogometni klub Dinamo Zagreb seže još u daleke šezdesete godine prošlog stoljeća. Iako tada neorganizirani, te generacije navijača postavile su temelje navijačkog pokreta u Zagrebu. Iz tih najranijih dana Dinamovih navijača ne možemo a da ne spomenemo najveći uspjeh kluba, kada je 1967. godine u Kupu velesajamskih gradova, današnji Kup UEFA, u finalnoj utakmici savladan Leeds United. Najodaniji navijači Dinama, naravno prisustvovali su gostovanju u Engleskoj, a na povratku u Zagreb, bio je priređen zaista veličanstven doček, kojeg oni stariji kroničari još i dan danas znaju prepričavati. Iz tog vremena posebno interesantne su bile utakmice sa klubovima iz Srbije, prvenstveno C. Zvezdom i Partizanom gdje su navijači zdušno bodrili svoj klub, ali i jasno dali do znanja da Hrvatska ipak znatno više naginja zapadu od istočnih susjeda. Beogradske klubove dočekivalo se "na nož", a iz tih vremena pamte se i neke tučnjave sa mrskim neprijateljima.

DINAMOVCI

S promjenom kontura stadiona, te samom formom navijača, oni najžešći, koje TV komentatori najčešće prozivaju najvatrenijima, dobivaju svoje na sjevernom stajanju. Mnoge tadašnje fanove to nije moglo zadovoljiti, pa sredinom sedamdesetih često ih možemo vidjeti i na istočnoj tribini, koju za vrijeme derbija dijele s navijačima Hajduka. Period na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete karakterističan je po sjajnim rezultatima Dinama, tako da ovaj klub prati mnoštvo navijača na gostujućim utakmicama, a stadion u Maksimiru nerijetko je ispunjen do posljednjeg mjesta. Glavni navijački rekviziti uz šalove i kape, su zastave na štapovima, koje još nisu bile zabranjene. Podsjetimo, zabrana unošenja zastava na štapovima dešava se neposredno nakon tragedije na stadionu Heysel¸1985. godine. Poslije punih 24 godina apstinencije, Dinamo 1982. osvaja prvenstvo. Te sezone Dinamo je bio praktički nepobjediv, izrazito nadmoćan nad ostalim rivalima. Publika i navijači naprosto su živjeli sa Dinamom i za Dinamo. Primjera radi na posljednjoj utakmici te sezone protiv Budućnosti, u Maksimiru se okupilo impozantnih 50.000 gledatelja. Te 1982. godine Dinamo je imao i rekordnih 45.000 članova, a cijela ta šampionska godina odrazila se i na navijače, tako da se te sezone bilježi i postavljanje prvog velikog, pravog navijačkog transparenta "VOLIM TE MAMA, AL NE VIŠE OD DINAMA". Nakon toga sve je išlo nekim svojim tokom, a blizina Italije i fanatični Englezi ostavili su i traga na Dinamovcima. Želja za organiziranim odlaskom na utakmice i isto takvim navijanjem, vrlo brzo urodila je plodom.

BAD BLUE BOYS-I

Utakmica u Splitu 1986. godine sa starim rivalom Hajdukom označila je početak današnjih BBB, kakve ih poznajemo. Prema uzoru na već spomenute Talijanske i Engleske navijačke grupe i Dinamovci su tako željeli imati svoj naziv. Predloženo je bilo BAD BLUE BOYS i na opće oduševljenje prihvaćeno i kod onih drugih navijača Dinama koji nisu prisustvovali gostovanju. Iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu članova je bilo sve više, a naravno raste rejting onima sa većim brojem putovanja. Dolazi i do svijesti o vlastitoj promociji tako se rade novi transparenti, sve češće se pale baklje, a i incidenti postaju sve češći. Nasilje se prihvaća kao zaštita grada, a i sami istom mjerom bivaju dočekivani u svim krajevima bivše države. Nacionalni naboj je posebno prisutan u utakmicama sa omraženim istočnim susjedima ,pritom se na tim utakmicama u navijanju za Dinamo i Hrvatsku pridružuje i cijeli stadion.Općeprihvaćeno je mišljenje da su BBB su tih godina pokrenuli naciju i utrli put buđenja hrvatskog naroda iz komunističkih pandži bivše države Jugoslavije.

Krajem osamdesetih sa sjeverne tribine, BBB se premještaju na istočno stajanje, a glavna svrha te promjene bila je blizina terena i želja da ih se što bolje čuje. Vrlo brzo postaju prepoznatljivi sa "navijačkim uniformama" spitfire jaknama, brojnim gostovanjima i sklonostima pravljenju nereda. Među starijim pripadnicima još i danas se vole prepričavati legendarne tuče u Beogradu, Novom Sadu, Rijeci, Splitu, Banja Luci, Ljubljani. BBB se i prvi suprotstavljaju tadašnjoj miliciji 1987. godine, kada u trajnom vlasništvu navijača ostaje i par zaplijenjenih pendreka, te jedan pištolj. Nakon tog obračuna, mediji Bad Blue Boyse proglašavaju najmilitantnijom skupinom, a kao dokaz i potvrdu svoje grupne snage je i objavljivanje svojevrsne 1988. godine u talijanskom SuperTifu, gdje su BBB proglašeni trećim navijačima u Europi po huliganskoj žestini, odmah iza navijača Liverpoola i Chelsea. Sklonost ka neredima postao je uobičajen i sve prisutan među navijačima Dinama. Ovo razdoblje obilježilo je i pojavom sve ljepših transparenata, baklje i dimne kutije postaju prisutne na svakoj utakmici, a pošto je bivša država pucala po šavovima dolazi do sve većeg nacionalnog naboja, zagovara se Hrvatska liga.

DAN D - 13.05.1990.

Taj datum zauvijek će ostati upisan u povijesti Bad Blue Boysa, Dinama, ali i Hrvatske države. Tog dana se na Maksimirskom stadionu trebala odigrati prvenstvena utakmica između Dinama i C. Zvezde. Utakmica koja je oduvijek privlačila posebno velik broj gledatelja, jer to nije bio samo obični susret nego i mnogo više od toga. Dugo osporavani BBB, stali su na branik grada, domovine, a mnogi danas taj datum uvrštavaju kao početak borbe za neovisnost Hrvatske. U Zagrebu se tog dana vodio pravi rovovski rat. Prema smišljenom i unaprijed planiranom scenariju, navijači C.Zvezde započeli su sa lomljavom i razbijanjem stolica na južnoj tribini, što je alarmiralo jurišne odrede BBB. Srpski milicajci zaštićeni kacigama i štitovima sve su to mirno promatrali, naravno kad su te iste nerede započeli njihovi sunarodnjaci. Palica su se primili tek kada su BBB krenuli u osvajanje terena i proboj prema južnoj tribini. Dinamovci su osvajali dio po dio terena, a zatim je uslijedilo povlačenje i iznova napad. Krvi i ranjenih je bilo na obje zaračene strane. Suzavcima i vodenim topovima milicija je tjerala navijače van kruga stadiona. U tim trenucima općeg kaosa tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban, kako bi zaštitio jednog navijača kojeg je izrazito brutalno udarao milicajac, skočio je na njega i- nokautirao ga. U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih. Bio je to dan koji se pamti i koji se nikada neće zaboraviti.

IZBORENA HR. LIGA - ODUZETO IME KLUBA

Nakon utakmice sa Zvezdom ništa više nije bilo kao prije. U Hrvatskoj je došlo do smjene vlasti, komunisti su protjerani sa svojih položaja, a svi oni milicajci koji su se utaborili na svojim mjestima odstranjeni su upravo zaslugom BBB. Iste godine najvjerniji navijači plavih sele se na južnu tribinu, a Fan Club, koji je počeo sa radom samo nekih mjesec dana ranije organizira i proslavu prvih pet godina postojanja BBB. Utakmica sa Partizanom odigrala se bez incidenata, prvenstveno zbog nedolaska beogradskih navijača, koji se nisu usudili doći u Zagreb, ali isto tako i sa do tada neviđenim pirotehničkim spektaklom. Baklje, dimne i veliki vatromet obilježio je proslavu godišnjice, ali i nagovijestio definitivni raspad tadašnje Jugoslavije. Rat kojeg je izazvala agresorska Srbija, odvodi veliki broj BBB-a na prve linije fronte diljem Hrvatske, gdje nemali broj polaže svoje živote. U tim ratnim vremenima, odnosno 1991. godine, politički nepromišljenim činom klubu iz Zagreba se mijenja ime, prvotno u Hašk Građanski, a dvije godine kasnije u Croatia. Sa tom promjenom imena kluba, protivnom volji navijača, BBB tako postaju jedini navijači na svijetu koji navijaju za klub koji službeno ne postoji. Oni koji su naredili promjenu imena kluba nisu računali da će navijači ostati vjerni Dinamu. Cijela stvar sa promjenom imena kluba otišla je predaleko i sam državni vrh se umiješao oko "slučaja Dinamo", pa tako BBB opet postaju državnim neprijateljem, baš kako su ih proglašavali i za vrijeme Jugoslavije.

DEVET GODINA BORBE

Godine koje su uslijedile, bile su obilježene mnogim neredima i sukobima sa policijom, protivničkim navijačima, prvenstveno Torcidom, te stalnim nadzorom i pritiskom na uže jezgro grupe. Pa ipak, koliko god ih vlast proganjala i navijače prozivala asocijalnim tipovima, efekt je bio upravo suprotan od onoga kojeg su htjeli. Svakim danom članstvo je raslo i odolijevalo svim nepravdama, a vlast se uvjerila da su navijači znatno tvrđi nego što su mislili. Devet dugih godina, BBB su se borili za povratkom Dinama, od raznih peticija, protestnog paljenja svečane lože na Maksimirskom stadionu, do građanskog neposluha u vidu nošenja Dinamovih obilježja koji se nikako nisu sviđali onima koji su ime i promijenili. Duga i po mnogočemu nepravedna borba urodila je plodom i nakon devet godina, BBB ponovno vračaju ime svome klubu. Umjesto da ih sve nepravde, represija i promjena imena kluba protjeraju sa stadiona i ugase kao grupu, efekt je bio upravo suprotan. BBB nakon svega izlaze jači, brojniji, organiziraniji, odlučniji i bolji no ikad prije u svojoj dugoj povijesti.

Što reći za kraj kad su u pitanju BBB. Grupa koja je imala trnovit put prema svojem uspjehu i proboju na Europsku scenu vodećih. Svakako jedna od specifičnih i zbog svoje borbe za povratkom imena kluba, u koju su se aktivno pridružile mnoge poznate osobe iz javnog života, glazbenici koji su snimili navijačku himnu: "Dinamo ja volim", koja postaje zaštitni znak grupe i udarna pjesma na utakmicama, svoj doprinos dali su i glumci koji su napravili kazališnu predstavu "Dobro došli u plavi pakao", koliko smo upoznati radi se o jedinstvenoj kazališnoj predstavi posvećenoj isključivo navijačima, podiže se i spomenik u krugu stadiona za sve poginule BBB u domovinskom ratu, pišu se knjige: "Prvih deset godina BBB", te "Krvavo plavo", a snimljen je i dokumentarni film jednostavnog naslova BBB, koji je nagrađen i na nekim filmskim festivalima. BBB upoznaje i Europa sa masovnim gostovanjima od onog prvog u svojoj povijesti 1990. godine u Bergamu i utakmice protiv Atalante, nakon kojeg su slijedili Graz, Frankfurt, Gopingen, Barcelona, Milano, Auxerre, Zurich, Madrid, Newcastle, Manchester, Porto, Parma, Glasgow, Amsterdam, London..., a demonstraciju svoje snage rezultiraju u vidu nekoliko zaplijenjenih transparenata (Atalanta, Auxerre, Feynord, Milan, Olimpique...). Od 2001. godine navijači ponovno bivaju ujedinjeni u jedno kao službena organizacija, tako sa otvorenjem Udruge Navijača Dinama, kao svojevrsnog četvrtog fan cluba dolazi do ponovnog zamaha i napretka u kompletnoj organizaciji BBB-a. Od 2002. godine BBB, prvi u Hrvatskoj pokreću fanzin koji je isključivo posvećen samo njima. Fanzin BBB AJMO PLAVI tako vremenom postaje sve čitaniji časopis kojeg čitaju svi oni kojima Dinamo imalo znači u životu. Uz tekstove, u svakom broju objavljuje se mnoštvo fotografija bakljada, koreografija, nereda, gostovanja...

BBB svakako slove za jednu od najorganiziranijih grupa, a ljubav prema svojem klubu znaju zaključiti riječima: Dinamo - to je ponos, nešto više od ljubavi, to je naprosto život. Ideš u školu, možeš je završit ili ne, radiš u firmi, možeš je promijenit, mijenjaš cure, mijenjaš cugu, mijenjaš aute, život mijenjaš - ali Dinamo ostaje Dinamo!

English

Although thorough the history, Dinamo had a large army of followers, the first organized group of followers emerged in 1986. The most hardcore and the most faithful followers, copying the similar groups abroad, formed the Bad Blue Boys. As legend has it, the name was inspired by than very popular film "Bad Boys"" starring Sean Penn. Throughout the Zagreb boroughs, BBB chapters emerged, and on the matches' one could see banners from various parts of the city (Maksimir, Travno, Dugave). At the beginning, the supporters privately organized visits to the games in former Yugoslavia. They were "remembered" in Belgrade, Sarajevo, Ljubljana, Niš, Titograd, Skoplje, and Split. They travelled all over the former country, heads held high and spreading the names Dinamo, Zagreb and Croatia. Not so rare were the big fights, numerous blows were given and taken; to prove ones love for the club. They didn't mind. Dinamo was and still is something sacred. At the beginning of the 1990's, the first organized BBB Fan-club was established. The interest was huge, and everybody wanted to do his part in the organization. Despite the enthusiasm, the supporters were confronted with numerous problems. No matter what, the unity grew stronger and culminated on May 13th 1990. That day the visiting team in Zagreb was Red Star Belgrade. The stand were filled to capacity and provocation from the visiting fans, so called "Delijas" begun before the game started. When Belgrade hooligans broke the fences on the southern stands and started a fight with a smaller group if fans, the northern stands with Bad Blue Boys went berserk. The fence was down in seconds and Dinamo fans started towards the South. During the following riot, the members of now defunct "milicija" blindly executed the orders from above and started a showdown with Dinamo fans. Many were arrested, beaten and marked for good. Zvonimir Boban, at that time the Dinamo Captain, also came in defence of the supporters. His legendary jump and kick towards one of the "milicija" members marked the beginning of the end of one country. The majority of the Bad Blue Boys still consider the never played game between Dinamo and Red Star as the beginning of the war in Croatia. During the war, numerous Dinamo fans went to defend Croatia, be it as the members of the Police, National Guard or HOS. Together with the fans of other Croatian clubs, Bad Blue Boys went to war from Vukovar to Prevlaka. Many of them never returned to "their" north. In honour and everlasting glory of the fallen Dinamo fans, beneath the western stands a monument was built, an altar for the Croatian heroes who forever had the blue colours in their hearts. Today a new generation of fans sits on the stands, but the Bad Blue Boys still are Dinamo's 12th player, not only in Maksimir but also on the stands throughout Europe. They played their part in the "Legend of Dinamo".